14. rujna 2025.

Koju pogrešku svi radimo u svojoj potrazi za blaženstvom (ananda)? Bhagavan nam danas jasno i s ljubavlju objašnjava istinu.

Postoje dvije kategorije blaženstva (ananda) na svijetu : stečeno blaženstvo (sadhana-janya ananda) i samo-generirajuće blaženstvo (swatah-siddha ananda). Stečeno blaženstvo povezano je s osjetilnim objektima. Od trenutka do trenutka nastaje i nestaje. Nije trajno. Na primjer, kad zadovoljite glad, u tom trenutku ste sretni. No, nakon nekog vremena to nestaje. To se odnosi na sve stvari na svijetu. Taj tip radosti opisuje se kao stečena ili izvedena sreća. Budući da se postiže i gubi ljudskim trudom, to nije pravo blaženstvo. Čovjek, međutim, teži trajnoj anandi. U stvari, on je ispunjen anandom i utjelovljenje je anande. Ananda je njegova priroda i bivanje. Zašto je onda ne doživljava? Zato što je nesvjestan svoje prave prirode, opsjednut vanjskim svijetom i ne uspijeva iskusiti blaženstvo u sebi. Zamišlja da izvor radosti leži u pojavnom svijetu. No, kao što je slučaj s maslacem koji je prisutan u svakoj kapi mlijeka, ali se može vidjeti samo nakon što se mlijeko zgruša i mlaćenica umuti, tako se i unutarnje blaženstvo može doživjeti tek kad se uloži pravi napor. Um je ispunjen raznim radostima. Tek kad se provede odgovarajuće preispitivanje i utvrdi vlastita istinska priroda, manifestirat će se božanska sat-chit-ananda svojstvena čovjeku.   

Božanski govor, 12. veljače 1989.

Čovjek nije priroda tijela u kojemu prebiva. On je Sebstvo (atman). A sreća je priroda atmana.  (BABA)