31. srpnja 2025.

Koliko važnosti danas pridajemo ispunjavanju svjetovnih želja, a koliko zapravo trebamo pridavati? Bhagavan danas objašnjava s lijepim primjerima.Kao što je siromašni seljak skočio u bujicu kako bi spasio svitak tepiha koji je u stvari bio medvjed kojega su nosile podivljale vode, i otkrio da ga je „svitak“ uhvatio tako čvrsto da nije mogao pobjeći, tako i čovjek skače kako bi spasio ono što smatra blagom, ali sam biva uhvaćen i vezan. Zato su sveci ove zemlje podučavali ljude da su djeca besmrtnosti, riznice mira i radosti, istine i pravednosti, gospodari svojih osjetila. Naravno, čovjek može imati neke želje – želju za ugodom, želju za zadovoljstvom – ali pritom mora biti kao bolestan čovjek koji žudi za lijekom. Hrana i piće, smještaj i odjeća moraju biti podređeni potrebama duha, kultiviranju emocija, strasti i impulsa. Oni moraju preuzeti mjesto koje sol i papar danas zauzimaju na stolu za blagovanje. Uppu mora biti podređen pappuu, odnosno ne možete staviti više soli nego leće, čak niti toliko. Isto tako, da biste postigli zdravlje, ugodu i dr., trebate ulagati upravo onoliko truda koliko je neophodno za održavanje duhovne discipline (sadhana), ni manje ni više od toga.

Božanski govor, 02. listopada 1965.

Tijelo je kao privremeno utočište gdje odsjedate neko kratko vrijeme tijekom svog putovanja. – BABA