15. prosinca 2024.

Koja je priroda blaženstva kojoj moramo težiti? Je li to ono što sada nastojimo doživjeti? Bhagavan nas danas s ljubavlju podsjeća.

Danas ljudi traže blaženstvo (ananda). Ali koju vrstu blaženstva žele? Prolazno ili trajno blaženstvo? Može li se prolazno blaženstvo izjednačiti s anandom? Ananda je stanje radosti koja je trajno i nepromjenjivo. Radost koja se doživljava od trenutka do trenutka može se zvati samo santosham – prolazna sreća. To je zapravo „sometosham“ (mala radost). Težiti k tome jest dosham (greška). Uživajući u prolaznom i trenutnom, ljudi gube sebe. Ananda je trajno blaženstvo. Santosham je užitak. Između toga dvoga postoji veliki jaz. Kad je netko gladan, pojede nekoliko chapatija i osjeća se zadovoljno i sretno. Ali nakon nekoliko sati ponovo se javlja glad. Dakle, ta sreća dođe i prođe, baš i kao rođenje i smrt. To nije vrsta sreće kojoj bi čovjek trebao težiti. Čovjek mora težiti blaženstvu koje je trajno.

Božanski govor, 5. studenoga 1991.

Život je beskrajno dragocjen i ne bi ga trebali provesti samo u jedenju i spavanju. Trebate živjeti radi spoznaje Vrhovnoga. – BABA