26. listopada 2024.
Sadhanu možemo raditi svakog dana, ali ako se ne brinemo o ovom jednom aspektu,  možda uopće nećemo napredovati. Što je to? Bhagavan nam daje važnu poruku kroz nezaboravan primjer.

Jednom prilikom kad je Radha navečer putovala u Mathuru, bila je sama. Sve druge gopike koje su to vidjele krenule su za njom. Kad su stigle u Yamunu, pao je mrak. Gopike su upozorile Radhu i rekle da ne bi trebala ići u Mathuru po mraku, ali ako treba ići, one će je pratiti. Osjećajući da Brindavan pripada svima i da Govinda pripada svima, pristala ih je povesti sa sobom. Izmjenjivale su se u veslanju u čamcu tako da se nitko nije umorio. Iako su veslale cijelu noć, nisu stigle do Mathure. Kad je svanulo, stanovnici Gokulama dolazili su do rijeke. Cijelu noć su veslale, ali su još uvijek bile blizu Gokulama. Otkrile su da nisu odvezale uže kojim je čamac bio zavezan za obalu. Unatoč tome što su veslale, i unatoč činjenici da je bilo dovoljno vode, i da su imale snage pomaknuti čamac, čamac se uopće nije pomaknuo. Na isti način, bez da uklonimo vezanost za naša osjetila i organe, mi uopće nećemo ići naprijed. 

Ljetni pljuskovi 1976., 12. poglavlje

Kad smanjite svjetovne želje, duhovne želje će se povećati. – BABA